Impresija
Sretno dijete, Igor Mirković
Sam autor kaže da je ova knjiga-monografija nastala kao nusprodukt istoimenog dokumentarnog filma. Kada je Mirković odlučio napraviti dokumentarac o muzičkoj sceni Zagreba sa početka osamdesetih, ostao je zatečen brojem ljudi koji su se zainteresirali za taj njegov, kako je on smatrao, intimni i osobni projekt. Svatko je imao nešto za reći, svatko se prisjećao događaja i situacija. Samo su nicale stare fotografije, isječci iz novina, različiti dokumenti, pa čak i snimke. Ispostavilo se da je uspio sakupiti hrpetinu materijala koji naprosto nije mogao stati u sat i po filma. Pa je zato, uz dokumentarac, nastala i knjiga Sretno dijete.
Knjiga govori o „novom valu“ u tadašnjoj državi (PUNK bi za ove naše prostore ipak bila preteška riječ). Autor je u vrijeme događaja iz knjige bio zagrebački klinac-teenager, pa je razumljivo da se ponajviše bavi zagrebačkim bandovima. Prati se evolucija Štulićeve Azre, nastanak i razvoj Prljavaca, pa Film, Haustor, Boa, Zvijezde, Paraf, Pankrti, zatim kasnija beogradska scena, Idoli, Šarlo, Katarina… Spominju se i tadašnje main stream glazbene institucije, Dugme, Valjak, Srebrna krila… Vrlo detaljno i prilično objektivno autor stavlja glazbenu scenu novog vala u pripadajuće popratne kontekste, dajući svemu i svoj osobni doživljaj. Tako je to i priča o Poletu (novine ondašnjeg SSOH, koje su od klasične režimske institucije postale kultno muzičko glasilo), pa o strip grupi Novom kvadratu, o zagrebačkim okupljalištima glazbenika Zvečki, Blatu, Kavkazu… U stvari Mirković daje sliku vremena i društva u kojem je odrastao, vremena u kojem je cijela jedna generacija živjela uz muziku i za muziku.
Od Igora Mirkovića stariji sam tri godine, a na prelazu osamdestih živio sam u Sigetu, novozagrebačkom naselju koje je, kao što to i autor spominje, bilo jedan od kvartova u kojem se rađao novi val. „Čupko“ Štulić je u to vrijeme uporno natezao gitaru po klupicama u parku. U susjednom Trnskom su rasli Max Jurčić i Pelajić Baraccuda, a Sven Semenčić mi je bio šulkolega. U srednju školu sam se vozio famoznom linijom 43, jer u cijelom Novom Zagrebu nije postojala niti jedna gimnazija. Baš kao i Mirković, bio sam sudionik svega o čemu ova knjiga govori.
Naravno, bio sam tek fan, posjetitelj koncerata, onaj koji presnimava kazete i povremeno se pravi važan pred curama iz razreda time što mu je Johny susjed. Muzika je bila sastavni dio mog života, odrastanja i sazrijevanja. Cijela je moja generacija imala „svoje“ bendove, i „svoje“ pjesme. Zbog svega toga mi je ova knjiga i posebna, i drugačija, i prijemčljiva. Gledajući fotografije iz doba svoje mladosti, i čitajući citate iz Poleta, prisjećam se vremena u kojem sam i ja bio sretno dijete.
The post Sretno dijete – Igor Mirković appeared first on Čitaj me - stranice za književni užitak.