Impresija
Christiane F. Moj drugi život, Christiane V. Felscherinow
Knjiga me privukla naslovnicom. Na njoj je portret lijepe žene koja je zadržala neki duhovni i vedri izraz lica unatoč tome što se na crtama lica vidi otisak vremena i bol.
Kad sam pročitala kratki sadržaj na zadnjim koricama pomislila sam kako bih to svakako trebala pročitati. Prošlo je puno vremena od kad sam za lektiru čitala „Mi djeca s kolodvora Zoo“, ostala je jedino pouka o ne uzimanju droge. Htjela sam se podsjetiti na bitno, na sve ono što kao dijete i nisam toliko shvaćala, jednostavno za neke stvari po meni treba biti dovoljno zreo pa tako i za neke knjige.
Christiane F. N kraju svoje prve autobiografije bila je još mlada djevojka koju su poslali živjeti s bakom i djedom na selo i tu sve završava. No, život ne. Mi čitatelji, pogotovo kad smo mali, volimo misliti da sve ima sretan kraj (volimo i sada, doduše) i lakše nam je tako si postaviti stvari- ona se izliječila i živjela je sretan život zauvijek. No, najčešće je potrebno više kako bi čovjek odrastao, riješio se poroka i našao smisao u životu, pogotovo ako ima emocionalnih problema. U knjizi pratimo događaje od tada do sadašnje 51. godine autorice. Sonja Vuković vodila je s njom intervjue i na kraju, s obzirom na količinu materijala i povezanost koju su njih dvije međusobno razvile, uobličila ih u njenu autobiografiju.
Christiane nije mogla živjeti sa svojima, nije imala mira, nisu je razumjeli. Htjela je slobodu, prihvaćanje svojih vršnjaka, voljela je biti dijelom kreativnog kolektiva koji će joj pružiti nova iskustva- umjetnička, emocionalna, duhovna- u svakom slučaju nadahnjujuća. Skupa s tim težnjama za prihvaćanjem, slavom i novcem koji joj je to omogućavao išli su i ljudi s njoj jednakim ili sličnim porocima te su iskušenja bila na svakom koraku. Opisi narko scene u Njemačkoj, ali i Švicarskoj gdje je boravila brutalni su, detaljni, prikazuju njihov razvoj od 70ih godina prošlog stoljeća do tada, upoznajemo kulturološku poveznicu s hippy pokretima diljem Europe, američke bendove i njihovo stvaralaštvo i život zaokružen velom droge, izgubljenosti i hedonizma. Pričajući o svojim iskustvima s najrazličitijih ljudima, slojevima društva kojima su pripadali, iskustvima u zatvoru, ljubavnim odnosima, razočaranjima, opasnostima, sreći, borbi za skrbništvo nad sinom i naporom da uspostavi donekle „normalan“ život autorica nam iskreno pripovjeda o sebi i svom životu.
Iako je tema dosta neugodna i nije vjerojatno za svakoga, prožeta je najprije životnom pričom jedne žene koja se kao i mi sastoji od krvi i mesa, ima svoje dobre i loše trenutke, nadanja i želje, emocionalne kočnice, okvire i traume s kojima se nosi. U sinu je pronašla životnu snagu i poriv za borbom za život i unatoč posljedicama uzimanja droge cijeni život i želi živjeti.
Ostala sam šokirana opasnim situacijama u kojima se našla i teško je bilo čitati neke dijelove koji su vezani za propadanje i nemoć nje i njoj bliskih ljudi. Unatoč osudama i nemilosrdnosti društva koje voli razapinjati po novinama i televiziji druge i ljudi koji ih vole tračati, ona je zadržala u sebi dostojanstvo i hrabrost, svjesna je svojih problema i ne želi nikome zlo.
Poštujem to i drago mi je da sam imala priliku pročitati ovu knjigu.
Osim što je poučna sama po sebi, mislim da joj to nije glavna svrha. Najbitnije je u svemu vidjeti čovjeka, a ne samo broj s kojim se uspoređujemo. Ovo je djelo o jednoj ženi, vremenu i prostoru.
The post Christiane F. Moj drugi život – Christiane V. Felscherinow, Sonja Vuković appeared first on Čitaj me - stranice za književni užitak.