Impresija

Zimska bajka, Vilijam Šekspir
U svojoj kućnoj biblioteci imam celokupna dela Viljema Šekspira u šest knjiga, izdanje 1978. Bigz, Narodna Knjiga, Nolit, Rad su izdavači. Naravno da mi je želja da pročitam sve, jer dela ovog engleskog pesnika i dramskog pisca su svakako nešto što već više od četiristotine godina živi sa neumanjenom vrednošću i aktuelnošću. Stvarno je nepojmljivo da se njegove drame, komedije, tragedije sa nesmanjenom vrednošću i posle toliko godina igraju u svim pozorištima sveta, i da se umetničke i glumačke sposobnosti nekog glumca dokazuju baš tumačenjem nekih od mnogobrojnih likova.
O Šekspiru su napisana mnoga dela, studije, rasprave, omiljen je pisac svima, a bio je popularan i u svoje vreme, pisao je, glumio, režirao, život mu je bio pozorište. Njegovo rodno mesto Stratford pretvoreno je u muzej Šekspira i pozorišne umetnosti. Jednom rečju, on je klasik.
„Zimska bajka“ je napisana i prikazana 1611. godine, štampana prvi put 1623. godine i predstavlja jedno od poslednjih Šekspirovih dela. Zajedno sa Simbelinom i Burom čini romantičnu trilogiju „tragikomediju“.
Radnja se dešava na Siciliji, kada Poliksen, kralj Bohemije, želi da se vrati u domovinu posle devetomesečnog boravka kod svog prijatelja Leonta, kralja Sicilije. Leont pokušava da ga zadrži, i ne uspevši, kaže svojoj trudnoj ženi Hermioni da ga nagovori da ostane. Ona to uspeva, što odjednom u Leontu izaziva napad sumnje, ljubomore, besa, prema svom prijatelju i ženi, da čak naredjuje ubistvo svog najboljeg druga. Kamilo, plemić koji je trebao da otruje Poliksena, nije mogao to da uradi, već organizuje beg i odlazak Bohemskog kralja.
To još više rasrdjuje Leonta, to mu je dokaz o krivici i neveri, pa osvetu usmerava na Hermionu. Glasnici koje je poslao u Delfi, saopštavaju Apoleonovo proročanstvo, da je Hermiona nevina, Poliksen beprekoran. Leont tiranin ljubomoran… i da će ostati bez naslednika, ako to dete što je izgubljeno, ne bude pronadjeno. Proročanstvo se ispunjava, sin mu umire, a Hermiona se onesvešćuje… Kralj je očajan, ali šta je u svom ludilu uradio ne može da popravi.
Radnja se premešta u Bohemiju gde Leontovu i Hermioninu proteranu bebu pronalaze pastir i sin, a sa njom i bogastvo koje je ostavio Antigon, plemić, čiji je to bio zadatak. Prolazi vreme… U četvrtom činu Vreme ulazi kao hor i objavljuje da je prošlo šesnaest leta.
Devojčica se zove Perdita, prelepa je i u nju se zaljubljuje Florizel, kraljević, sin kralja Poliskena. Dalje je sve bajka… o ljubavi pastirke i kraljevića…
Pročitala sam u nekim kritikama da je „Zimska bajka“ – „napisana nežnijom rukom nego ijedno Šekspirovo delo“. Pročitala sam je sa zadovoljstvom, mada pomalo ljuta što se oprašta ono što se po meni nije trebalo oprostiti, ma koliko se neko pokajao… tako ja mislim, a vi pročitajte.
Sledeće čitam „Procep u vremenu“ Dženet Vinterson knjigu koja je ponovo ispričana Šekspirova Zimska bajka.
The post Zimska bajka – Vilijam Šekspir appeared first on Čitaj me - stranice za književni užitak.