Impresija
Crno proljeće, Henry Miller
Odabrano djelo je djelo autora kojeg inače jako volim. Dio je autobiografske trilogije. Nakon što sam po dva puta pročitala Rakovu i Jarčevu obratnicu, za kraj sam ostavila Crno proljeće. Krasna, tvrdo uvezana u mekoću tamno crvenog baršuna. Ta knjiga jest, doduše, dospjela u moje ruke koju godinu prije no zbog akademskih obaveza, stavljena je na čekanje. Do ljeta 2017.
Knjiga se sastoji od desetak nepovezanih poglavlja. Pojedini dijelovi su mi se svidjeli dok su mi pojedini, kakono se kaže, popili krv. Primjerice, apsolutno nepotrebno pisanje o crtanju konja (pisati samo da bi se nešto napisalo). Isto vrijedi i za poglavlje u kojemu je, uvjerena sam, opisivao svoj san. Nadrealno bacanje rečenica i slika koje su smislene samo autoru, pretpostavljam.
Ono što me inače oduševljavalo kod Millera, smislene usporedbe i krasne rečenice, u ovom su djelu izostale. Neću reći sasvim. Ima ovo djelo vrijednosti, itekako. Ima i dobrih dijelova. Al sve u svemu, po meni, debelo u sjeni Obratnica.
The post Crno proljeće – Henry Miller appeared first on Čitaj me - stranice za književni užitak.