Impresija
Anđeo je šutio, Heinrich Boll
Nemam naviku čitanja njemačkih autora. No, unatrag godinu dana pročitah četiri djela četvorice Nijemaca. Sve četiri knjige, uključujući ovu, bile su iz 20. stoljeća. Sve četiri knjige imaju zajedničku crtu neke teške realnosti, neke njemačke tuge. To je težina koju svi osjećamo i svi vidimo, s vremena na vrijeme, ali preko nje navlačimo slojeve ukrasa da bi se činila podnošljivijom.
Njemački autor, Heinrich Boll, ne nailazi na problem kod suočavanja s težinom, s teškom tugom stvarnosti.
Njemačko dvadeseto stoljeće. Rijetko na njega gledamo sućutno. Često kažemo: “Neka, zaslužili su sve nedaće.” No, često zaboravimo ljudsku sudbinu, sudbinu čovjeka kao što si ti, sudbinu čovjeka kao što sam ja, kao što smo mi. Upravo takvu sudbinu opisuje Heinrich Boll u ovoj knjizi koja spada u žanr s kojim se nikad ranije nisam srela a zove se “književnost razvalina”.
Radnja se odvija neposredno nakon kraja Drugog svjetskog rata, dok se svijet opijao masovnom katarzom dotad neuhvatljivog mira. Razvaljenim ulicama njemačkih razvaljenih gradova hodali su razvaljeni ljudi. Izgubljeni i silno gladni, polu-ljudi, ljudski talog, ljudski ostaci. Autor ne traži žaljenje, ne traži sućut ni suosjećanje. On opisuje ono što je bilo, onu surovost ruševina, onu stranu povijesti na koju često odmahnemo rukom i za koju nikada nismo preuzeli odgovornost.
Na kraju krajeva, kad se podvuče crta, postoje samo dvije opcije; ili si čovjek ili nisi.
The post Anđeo je šutio – Heinrich Boll appeared first on Čitaj me - stranice za književni užitak.